Postoji tesna veza između održavanja i očuvanja zdravlja i antioksidanata tj. njihovim konstatnim unosom u naš organizam. Nedvosmisleno su naučna kao i epidemiološka istraživanja dokazala uticaj antioksidanata na usporavanje procesa starenja kao i zaštitu od raznih bolesti. Živimo u svetu koji je pun negativnih uticaja i njima smo svakodnevno okruženi sa mnogih strana. Čak i samo telo proizvodi hormone stresa i u njemu dolazi do toksičnih hemijskih reakcije. Svi ti toksini deluju tako što slabe molekule u našem organizmu, a hemijskim reakcijama nastaju slobodni radikali koji su molekuli bez elektrona. Pošto nemaju elektron oni teže da vežu elektron od drugih molekula čime taj drugi ostaje bez istog ili prosto rečeno dolazi do uništavanja tih ostalih molekula. Najveći neprijatelj slobodnih radikala su antioksidanti. Za najbogatije izvore antioksidanata smatramo prirodne izvore poput voća i povrća, a takođe i veoma moćnih začina poput crnog kima i cimeta. Postoje i prehrambeni koji se dodaju u proizvode radi sprečavanja oksidacije, tačnije kvarenja, ali jedino su prirodni bioaktivne materije i igraju bitnu ulogu u ćeliji tj. u njenom metabolizmu.
Najčešći antioskidanti su karotenoidi (vitamin A), potom vitamin C i vitamin E, flavonoidi, a zatim minerali selen, cink, bakar. Vitamine A, C i E najlakše pronalazimo u povrću i voću. Zeleni, crni ili beli čaj su odlični izvori flavonoida, a tu je i čaj od afričkog grma tj. rooibos koji ne sadrži kafein, a ima velike količine antioksidanata poput belog, zelenog i crnog čaja. Minerali selen, cink i bakar se mogu unesti iz mnogih zvora, ali najbogatiji su morski plodovi kao i prirodni med.
Što se začina tiče u mnogima pronalizimo dovoljne količine antioksidanata. Cimet, nigella sativa (crni kim) i mlevena ljuta papričica su samo neki od veoma moćnih začina. Potom crni i beli luk, jer ih većinom koristimo kao začine uslovno rečeno, ne kao povrće.
Kakao je veoma moćan antioksidant, na samom vrhu ORAC* skale, stoga crna čokolada koja sadrži 70% i više kakaoa treba da bude čest izbor.
Osim prethodno navedenih, prirodnih antioksidanata, postoje i endogeni antioksidanti. To su GSH, Q10, soli urea-e, SOD, bilirubin. Kao i priodni, i endogeni se raspoređuju po organizmu, obavljajući svoju zaštitnu ulogu u ćeliji i izvan nje (u proteinima, mastima kao i u DNA i RNA). Oni sprečavaju slobodne radikale i druge oksidativne materije u njihovoj nameri u oštećenju ćelija.
Kao rezultat unosa antioskidanata dolazi do sporijeg starenja organizma, imunitet postaje ojačan i samim tim otporniji na mnoge bolesti. Celokupni subjektivni osećaj je daleko bolji pošto su štetne materije “očiščenje”. Sve u svemu antioksidanti su najmoćnije i najkorisnije materije koje možemo uneti u naš organizam. Treba imati u vidu da nije dovoljno unosti jedan antioksidant jer je rezultat najbolji kada se dva ili više ujedine sa istim ciljem, vezivanje za slobodne radikale. Jedan antioksidant postaje neaktivan tj. odksidisan nakon što je svoj elektron prebacio na slobodni radikal. Da bi se ponovo aktivirao treba mu brza “popravka”. Primer radi vitamin C može da rekativira vitamin E dok glutation može vitamin C. Iz ovog primera se jasno uviđa bitnost unosa “lepeze” antioksidanata u organizam jer zajedno upotpunjuju svoju moć i pojačavaju efekat i nekoliko puta.
Suplementi antioksidanata mogu biti efikasni ukoliko se unosi mala količina u ishrani, ali novija istraživanja pokazuju da je unos vitamina i minerala dosta neefikasan prvo zbog lošeg kvaliteta sintetičkih proizvoda, drugo zbog nemogućnosti tela da ih absorbuje u tom obliku. Tako da treba obratiti pažnju na namirnice koje su prirodno bogate antioksidantima i povećati unos čajeva.
*ORAC je uporedna skala nutritijenata i njihove antiokdsidativne moći. Pogledajte oracvalues.com
Ognjen Stojanović | 28. septembar 2012.
Napomena: članak je dozvoljeno objaviti na drugim mestima uz vidljivo navođenje izvora i linka.