Selekcija je proces koji je svojstven ljudima još od nastanka čoveka, od najokrutnije – prirodne selekcije koja u više različitih oblika karakteriše čovekov opstanak već hiljadama godina. Selekcija kao pojam predstavlja izbor koji može da se odvija prema različitim kriterijumima, dok selekcija u sportu označava proces izdvajanja sportista u mlađim kategorijama za koje se na osnovu ranije utvrđenih kriterijuma, objektivnih ili subjektivnih, veruje da poseduju potencijal za dostizanje nivoa vrhunskog takmičara, ili proces izbora vrhunskih sportista u kasnijem dobu za određena takmičenja kao što su kontinentalna prvenstva, Svetska prvenstva i Olimpijske igre.
Veliki broj mladih i dece sanjaju o vrhunskim rezultatima u sportu. Međutim iako su razvojni programi u sportu i identifikacija talenata dobili na popularnosti u prethodne dve decenije, i dalje postoji nedostatak koncenzusa oko toga na koji način talenat treba da bude definisan. I ne postoji naširoko prihvaćen teorijski model koji bi označavao identifikaciju i razvoj talenata. Osim toga, uspešnost različitih programa indentifikacije talenata i razvojnih programa nije dovoljno analizirana i podaci procentualne uspešnosti većine programa nisu poznati, tako da se validnost dovodi u pitanje. Postoji sve veća saglasnost da tradicionalni model identifikacije talenata i selekcije sportista isključuje mnoge talente koji se ispoljavaju u kasnom dobu i sportiste koji kasno sazrevaju za vrhunske rezultate. Konceptualni model koji uključuje genetske uticaje i uticaje okoline treba da bude baza kada se kreira program selekcije u raznim sportovima. Značaj i relevantnost takvog modela je velik i on se preporučuje za rad i kreiranje programa selekcije sportista. Predlaže se da programi indetifikacije talenata i selekcije i razvoja budu dinamični i povezani tako da se uzima u obzir zrelost sportiste i njegov potencijal da napreduje pre nego što se predlaže forsiranje programa selekcije koji isključuje veliki procenat sportista u ranom dobu jer su identifikovani kao neperspektivni.
Dr. Andrei Vorontsov kao veliki plivački stručnjak i istraživač predlaže da se u pred-puberteskom periodu razvija “stablo” koje podrazumeva tehničke odlike plivanja, aerobnog kapaciteta i efikasnosti, da se u pubertetu razvija aerobna snaga i kapacitet, specifična snaga i snažna izdržljivost, a u periodu nakon puberteta anaerobni sistem i maksimalna snaga. On navodi i značaj aerobnog treninga i beneficije koje aerobni trening nosi sa sobom, među kojima su poboljašanja na velikoj lepezi različitih disciplina od 50 do 1500 metara, dok fokus na sprint plivanju nosi beneficije samo na sprint deonicama. Prisustvo treninga opisuje dobrim ukoliko je trener prisutan preko 85% treninga, a odličnim ukoliko je prisutan 100%.
U procesu razvoja programa bitno je prvo identifikovati potencijalne plivače za vrhunske rezultate, ali se ne osvrtati isključivo na rezultate testova. Potom je bitno ustanoviti dugoročne planove rada, progresiju dugoročnih planova, formirati detalje trenažnih procesa i treninga, a zatim kontrolisati i analizirati progresiju i adaptirati ili menjati program na osnovu analize.
Funkcionalne i motoričke odlike mladih sportista
Od esencijalnog je značaja navesti osnovne odlike funkcionalnih sposobnosti i motoričke razvijenosti da bi se odredio pravilan način rada sa decom i mlađim uzrastima. Deca koja su u sportu određeno vreme moraju imati specijalan tretman, različit od onog koji imaju stariji i iskusniji takmičari, jer se nalaze u jedinstvenom procesu psihofizičkog razvoja. Razvoj kostiju, nerava, mišića i svih organa i sistema organa imaju jako velik uticaj na fiziološki kapacitet i motoričke sposobnosti. I ubrzan razvoj na više nivoa utiču na velike promene (napredak) u funkcionalnim sposobnostima sportista. Aerobni kapacitet, aerobna sposobnost, anaerobni kapacitet, razne motoriče sposobnosti itd. se razvijaju i poboljšavaju. Motoričke sposobnosti se povaćavaju u prvih 18 godina života i kod oba pola, dok kod ženskog pola vrhunac razvoja bude dostignut u razvojnom periodu puberteta. Vrhunac je dostignut u tom periodu verovatno zbog povišene koncentracije estrogena koji rezultira u nagomilavanju masti. Pik aerobnog kapaciteta (vrednosti VO2 max) muški pol dostiže između 17. i 21. godine a ženski između 12. i 15. godine. Nakon toga ravnomerno opada.
Glavni razlog koji je uzrok kompleksnosti i osetljivosti treninga mladih jeste činjenica da relacije između aerobnog kapaciteta, dimenzija tela i sistema funkcija u toku rasta kod dece jesu enormno kompleksne i zbog toga se mora voditi računa i oprez prilikom doziranja inteziteta treninga (Fratrić, 2006). Anaerobni kapacitet je niži kod dece i sposobnost u toku treninga u kojima preovlađuje anaerobna aktivnost biva limitirana kod dece.

Treniranje mladih zahteva posebnu metodiku rada
Principi treninga dece i sportista u mlađim uzrastima treba da poštuju njihove fiziološke karakteristike i treninzi mogu biti usmereni na razvoj snage, na razvoj aerobne i anaerbne sposobnosti, ali ne smeju biti slični ili identični onima kao kod odraslih. Neurološki faktori utiču na povećnje snage kod dece, a ne samo povećanje mišićne mase, dok kod adolescenata zbog većeg nivoa testosterona dolazi do povećanja snage na račun mišićne mase.
VO2 max se ne menja u znatnoj meri prilikom aerobnog treninga u predadolescentnom periodu, već isključivo povećanjem srca (Fratrić, 2006). Aerobnim treningom se ravija sposobnost izdržljivosti, a anaerobni kapacitet biva efikasno treniran anaerobnim treningom zbog povećanja nivoa kreatinfosata, adenozin trifosfata i sposobnosti skladištenja glikogena, fosfofruktokinazne aktivnosti i maksimalne koncentracije laktata. Najveći uticaj u razvoju kod oba pola imaju hormoni, kao što su muški testosteron i ženski estrogen koji dovode do velikih razlika u telesnoj kompoziciji.
Aerobni trening kod preadolescenata ne menja znatno VO2 max da bi se to pripisalo kao trenažni stimulus. VO2 max se u tom uzrastu isključivo povećava sa povećanjem srca. Sposobnost izdržljivosti se razvija aerobnim treningom. Kod dece se anaerobni kapcitet povećava sa anaerobnim treningom. To se dešava zato što dolazi do povećanja nivoa kreatinfosfata (CP), ATP-a i glikogena, fosfofruktokinazne aktivnosti i maksimalne koncentracije laktata. U pubertetu, znatno lučenje estrogena kod ženskog i testosterona kod muškog pola, dovodi do njihovih razlika u telesnoj kompoziciji, dok između 12. i 14. godine nema velike razlike između muškog pola i ženskog pola u visini i težini.
Žene imaju niže vrednosti VO2 max (izraženu u ml/kg/min) jer imaju veću količinu masnog tkiva i manji nivo hemoglobina što kao rezultat ima manji dotok kiseonika u krvi, i nakon puberteskog perioda se ustaljuje srednja vrednost koja je oko 70% – 75% srednje vrednosti muškaraca. Ne postoji bitna razlika između polova između kardiovaskularnih i respiratornih promena koji su izazvane treningom izdržljivosti, i relativno povećanje vrednosti VO2 max putem kardiorespiratornog treninga izdržljivosti je gotovo isto kod žena i kod muškaraca (Fratrić, 2006).
Identifikacija, selekcija i razvoj
Fizičke i antropomotetrijske karakteristike su esencijalne u plivanju. Cilj svakog trenera je da poboljša performanse sportiste, i njihovu sposobnost adaptacije na različite trenažne programe koji će da rezultiraiju u poboljšanju performansi. Stoga svaki trener treba da teži potrazi za sportistima koji imaju najveći potencijal da uspeju, uzimaju više faktora u obzir.
Programi identifikacije talenata su uspešno korišćeni u više sportova u poslednjim decenijama. Taj proces može biti jednostavniji, ili kompleksiniji naučno zasnovan proces identifikacije genetskog sklopa koji je najidealniji za određeni sport. Tokom godina, programi identifikacije talenata su bili etiketirani kao “vrhunski” ili “diskriminatorni” uz verovanje da program isključuje mnoge sportiste. Jedne od zemalja su Australija, Nemačka i Engleska koje imaju dugoročne uspešne rezultate u korišćenju modela identifikacije talenata i selekcije mladih plivača.
Međutim bitno je istaći da takav program zahteva poptunu posvećnost trenera i stručnog kadra koji omogućuju sportistima punu superviziju (prisutnost) svim treninzima i samo u tom slučaju će najbolji rezultati biti postignuti. Potrebno je tačno definisasti pojmove koji su temelj selekcije u svim sportovima:

Identifikacija talenata je esencijalna za stvaranje vrhunskih plivača
Identifikacija talenata: Korišćenje izabranih testova fizičkih atributa, fizioloških atributa i veština kod dece i adolescenata sa ciljem identifikacije onih koji imaju potencijal za vrhunskim rezultatom u određenom sportu. Prethodni sportski staž nije preduslov za identifikaciju.
Selekcija talenata: Praćenje i analiza mladih sportista koji trenutno učestvuju u određenom sportu, korišćenjem ekspertize iskusnih trenera i/ili fizičkih, fizioloških i motornih atributa i veština sa ciljem identifikacije onih sa najvećom šansom za uspeh u sportu.
Razvoj talenata: Nakon identifikacije talenata i/ili selektivnog procesa talenata sportistima mora biti omogućena potrebna infrastruktura i uslovi za potpuni razvitak njihovih potencijala. To uključuje pravilan trenerski rad, pravilne i personalizovane trening i takmičarske programe uz pristup različitim specijalizovanih ustanovama, sportskim rekvizitima specifičnim za određeni sport i sportskoj nauci, medicini u sportu i nutricionizmu.
Naučni dokazi i antropometrijske odlike plivača
Fizičke karakteristike su oduvek bile karakterisane kao bitni faktori programa identifikacije. U jednu ruku, treneri traže idelane morfološke odlike plivača vodeći se “trenerskim okom”. U drugu, naučnici i istraživači sprovode različite studije za kvantifikaciju tih karakteristika sa ciljem dostizanja pouzdanih baterija testova. To je veoma bitno za neke zemlje koje nemaju veliku populaciju ljudi ili adekvatne uslove za trening sportista, tako da nemaju luksuz greške. Akland (1999) je sugerisao neke bitne kriterijume za efikasnu identifiaciju talenata u plivanju:
- Dosledna razlika vrhunskih plivača i normalne populacije
- Otpornost odabranih varijabi od perifernih uticaja i faktora kao što su trening i ishrana
- Mogućnost diskriminacije između različitih stilova plivanja i programa testiranja
- Mogućnost diskriminacije između najboljih plivača i ostatka sportista
Za proveru navedenih kriterijuma, rađeno je više različitih programa istraživanja sa različitim nivoima vrhunskih plivača.
Olimpijski plivači: Antropometrijske karakeristike Olimpijskih plivača, bar u nekim bazičnim meriima su karakterisane od strane više istraživača, ali najznačajniji rad datira iz 1976. godine sa Olimpijskih igara u Montrealu. Profesor Karter i njegovi saradnici su oformili MOGAP studiju (Montreal Olympic Games Antrhopological Project) u kojoj su 44 muška plivača i 33 ženske plivačice testirane baterijom antropometrijskih testova. Pored antropometrijskih testova, većina je bila podvrgnuta i testovima koji su služili za merenje relativne dužine ekstremiteta, ramena, mišićne građe.
Plivački svetske klase: Nekoliko istraživanja je sprovedeno kada su u pitanju morfološke i antropometrijske karakteristike različitih populacija plivača svetske klase. Jedna od ekstenzivnih studija jeste “Kinantropometrija u vodenim sportovima” (A Study of World Class Athletes) [Kinantropomerija je definisana kao studija veličine, oblika, proporcija, kompozicije, zrelosti i celokipne funkcije čoveka radi boljeg razumevanja razvoja, vežbe, performansi i nutricionizma (en.wikipedia.org)]. Ta studija, nazvana KASP Studija, sprovedena je u toku 6. FINA Svetskog prvenstva u Pertu u Australiji 1991. godine. Mereni su veličina tela, procenat masti, oblik i proporcionalnosti 922 sportiste iz vodenih (akvatičkih) sportova, među kojima su bile 170 ženske plivačice i 231 muška plivača, i svi su mereni najkvalitetnijom opremom za antropometrijska merenja.
Osnovne karakteristike vrhunskih plivača
Antropometrijske odlike
Iako postoje različiti prediktori performansi vrhunskih plivača (fizioloških, mentalnih i fizičkih), antropometrijska procena je jedna od vitalnih metoda, specijalno za programe selekcije talenata. Antropometrija je nauka merenja karakteristika ljudskog tela koja uključuje masne nabore, dužine i dijametre kostiju i zglobova kao i lukove (uglove) pokreta. Na osnovu različitih projekata antropometrije u plivanju, plivači visokog nivoa performansi bi trebali da imaju značajnije antropometrijske razlike u odnosu na generalnu populaciju, bar kada su u pitanju:

Dugački ekstremiteti, široka ramena i dominantna mišićna građa – antropometrijske odlike vrhunskih plivača
- Visina: iako je većina plivača više građe, ona je značajnija za sprintere.
- Raspon ruku: svim plivačima je potreban širok raspon ruku da bi imali bolji zahvat.
- Procenat masti: plovnost u vodi zavisi od procenta masti i potreban je optimum, testiranja pokazuju da on iznosi oko 8.8% za muške plivače i 16.5% za ženske plivačice.
- Tip građe (somatotip): za definisanje tipa građe kvantitativno, eksperti fizičke kulture koriste “Heath-Carter” somatotip metod po kojem plivači imaju ektomorfni mezomorfni tip građe. U takvom tipu je mišićna građa tela dominatna i plivači imaju manji procenat masti u odnosu na generalnu populaciju.
- Proporcionalnost: relacija između dužine udova je značajan faktor u plivanju. ABI indeks (Brachial index ili Ankle-Branchial index) predstavlja proporciju dužine podlaktice i dužine nadlaktice i direktno utiče na mehaničke beneficije gornjih ekstremiteta za proizvodnju snage i brzine kod plivača. ABI indeks je relativno viši kod sprintera. Postoje i iste beneficije za sprintere koji imaju viši Krural indeks (Crural Index) koji predstavlja proporciju između dužine potkolenice i natkolenice.

Morfološke karakteristike vrhunskih plivača izraženi kao procenat vrednosti kraul tehnike (Akland, 2006)
Komparacija najboljih plivača i manje uspešnih plivača je dobar način za definisanje najbitnijih faktora za programe selekcije talenata. U KASP studiji, varijable koje su navedene u tabeli morfoloških karakteristika vrhunskih plivača su istaknute kao najvažnije, i mogu se uočiti veoma korisne morfološke odlike između različitih stilova plivanja u poređenju sa kraul plivanjem.
Vizuelni procena (photoscopic somatotyping)
Slikovito dokumentovanje ljudskih morfoloških karakteristika je relativno nov pristup studiji ljudskog tela. U toj tehnici istraživači koriste slike u 3 dimenzije i izmerene vrednosti telesne mase i visine. Na kraju su 3 vrednosti za telesne masti, mišićnu građu i tip građe izračunati. Sa dobijenim vrednostima se može napraviti komparacija između bilo kojih sportista i srednje vrednosti plivača najbolje grupe, tako da se može pristupiti analizi talenata.
Odnos kažiprsta i prstenjaka “Digit Ratio”
Metod profesora Maninga za studiju fizičkog talenta “Digit ratio 2D:4D“, ima zanimljiv potencijal u sportu, pogotovo u fudbalu, atletici kao i u borbenim sportovima poput rvanja. Naime metod se svodi na analizu proporcije prstiju na šakama, kažiprsta i prstenjaka, i ukoliko je prstenjak duži to je validan znak atletskog potencijala. U neobjavljenoj studiji, Mevalo i saradnici (Mevalo SF et al) su pronašli relativno značajnu korelaciju između navedene proporcije i muskulaturne komponente (građe) vrhunskih adolescentnih plivača na nacionalnom nivou. Ovaj metod nije još uvek dovoljno istražen u plivanju.
Ostali faktori koji utiču na uspeh u sportu
Identifikacija talenata i selekcija je kompleksan deo sporta i sportske nauke jer zahteva multidisciplinarni model koji mora biti razvijen. To može uključivati kinantropometriju, fiziologiju, psihosocijalne faktore, biomehaniku, motoriku, procese donošenja odluka i sociologiju. Uz sve navedeno postoji i uticaj/svesnost o razvoju i sazrevanju u toku razvojnog ciklusa sportista.

Performanse eksperta su simbioza šansi i podrške, urođenog talenta i kvalitetnog vežbanja
(izvor: Mladen Jovanović trainthetrainer32.blogspot.com)
Identifikacija talenata u “najsirovijem” obliku pretpostavlja da postoji genetska baza koja leži u temelju performansi. To znači da su određeni pojedinci rođeni sa urođeno boljim i višim kapacitetima i/ili trenažnom adaptacijom. Postoje dokazi za genetsku bazu performansi u većem broju oblasti koje su relevantne za uspeh u sportu. To uključuje kinantropometriju, fiziološke i motorne atribute.
Postoji velika podrška o tome da veliki uticaj imaju spoljašnji društveni i sociološki faktori kada je u pitanju razvoj vrhunskih sportista. Tako da su neki naučnici postavili hipoteze da dok god postoji svesna i namerna volja za kvalitetnim praktikovanjem – vežbom i treniranjem (deliberate practice), svaka osoba je u mogućnosti za dostizanjem vrhunskih rezultata. Pojam “deliberate practice” je opisan od strane naučnika i fiziologa K. Andres Eriksona koji je pionir kada je u pitanju navedena oblast i koji tvrdi da je ono što razlikuje ljude koji su uspešni u određenoj oblasti kvalitet njihovog stalnog rada i ponavljanje prakse i vežbe na kvalitetniji i svestan način.
Tako da se u literaturi često dolazi do različitih ekstrema, u nekoj se navodi da je rezultat posledica urođenog talenta, a u drugoj da je posledica načina na koji se talenat “neguje”. Realnost je verovatno da je rezultat posledica oba elementa, i da oni variraju od zahteva sporta.
Britanski model selekcije talenata
Velika Britanija sa akcentom na Englesku trenutno raspolaže sa jednom od najviših naučnih ekspertiza u sportu, i njihovi programi identifikacije talenata, selekcije i razvoja sportista u poslednjim godinama dolaze do velikog značaja zahvaljujući uspesima i rezultatima koji su njihovi sportosti postigli na Svetskim i kontinetalnim prvenstvima i Olimpijskim igrama. Tako da analizom njihovog modela mogu da se zaključe važne činjenice koje utiču na kvalitet razvojnih programa i identifikuju najvažniji elementi koji čine program, kao i trenerski rad, uspešnim. Plivanje, biciklizam, trčanje, triatlon, biciklizam na pisti (u dvorani) su neki od sportova u kojima britanci prednjače i u kojima postoje veoma kvalitetne metode selekcije.
Britanci su više puta u prethodnih 15 godina menjali program identifikacije i selekcije talenata. Od 2003. do 2005. su uključeni dani identifikacije talenata (TID) na kojima su testirani plivači na sve četiri tehnike, vršena su antropometrijska merenja, evaluacija veština, od strane nezavisnih eksperata u toku standardnih programa trening plivanja, a vršena je i procena tokom suvih treninga (snaga, koordinacija, fleksibilnost). Održavana su i predavanja za roditelje plivača od strane roditelja olimpijskih plivača. Ispitivanja su pokazala da oko 90-95% selektovanih rezultata na TID-u odgovara plivačima koji su već izabrani od strane nacionalnih trenera u toku njihove posete klubovima i različitim regionalnim takmičenjima. 2004. se formira program u kojima se ističe “brza staza” gde su selektovani plivači od strane TID menadžera. I pošto je selekcija bila bazirana na istaknutim plivačkim rezultatima, ona nije razmatrala faktor zrelosti i više od polovine selektovanih devojčica su bile rano razvijene, bile su brze ali nižeg rasta i plivale su sa visokom frekvencijom zaveslaja. U 2005. dolazi do značajnog opadanja rezultata i gubitka od oko 35% pretodno selektovanih plivača. Na Svetskom prvenstu osvajaju samo 4 medalje, što je 100% opadanje u odnosu na 2003. kada su osvojili 8. To je samo pokazatelj da se rana selekcija mora veoma obazrivo sprovoditi i da rani rezultati nisu siguran prediktor rezultata u zrelom seniorskom dobu takmičara, jer mnogo kompleksnih faktora, kako fizioloških tako i spoljnih i socijalnih, utiču na razvoj performansi.
U 2005. godini dolazi do reorganizacije kada se formira program mlađih selekcija svetske klase, sa kojima radi nacionalni trener mlađih selekcija i dva nacionalna trenera koordinatora. Progam je podeljen na više nivoa (starost se gleda prema augustu mesecu):
- Nivo 1: dečaci 12 i devojčice 11 godina starosti
- Nivo 2: dečaci 13 i devojčice 12 godina starosti
- Nivo 3: dečaci 14 i devojčice 12 godina starosti
- Programi mladih svestske klase: dečaci 16-18 i devojčice 14-17 godina starosti
Time su ispunjene subdivizije programa u periodu puberteta plivača, gde nema komunikacije između nivoa. 2007. godine na Svetskom prvenstvu osvajaju 5 medalja, bez osvajanja zlatnih medalja, međutim u tom periodu su programi dobili na zaletu i na Svetskom prvenstvu 2009. Velika Britanija osvaja 9 medalja, od kojih 4 zlatne. Izbor Londona za organizaciju Olimpijskih igara je u mnogome doprineo razvoju programa, ne samo u plivanju, već i u ostalim sportovima, jer su sve sportske federacije dobile veliku novčanu i infrastrukturnu podršku tako da su u svim sportovima formirani nacionalni programi za razvoj i selekciju sportista sa ciljem osvajanja medalja na Olimpijskim igrama. U 2011. godini Velika Britanija osvaja 6 medalja (3 zlatne) na Svetskom prvenstvu, što je manje uspešno od 2009. ali se mora imati u vidu tempiranje dugoročne forme na narednu godinu (2012.) kada su se održavale Olimpijske igre.
Analiza sezone 2013/2014
Ključno je osvrnuti se i analizirati implementirane programe da bi se analizirala njihova efikasnost. Britanci su na vrhu svetskog sporta u sportovima izdržljivosti upravo iz razloga što imaju veoma stroge i visoke kriterijume evaluacije programa i postavljanja visokih standarda. Lindzi Dan, Maj Parker i Fred Furnis su analizirali sezonu 2013/2014 za Britansku plivačku federaciju tako što su obavljali ciljane posete klupskim plivačkim programima i takmičenjima.
Poseta klubovima: ciljani klubovi za analizu performansi. Klubovi koji su centrirani na razvoj sportista, a nisu isključivo fokusirani na individualne sportiste. Analizirani su progami u toku treninga i razvoja kao i na takmičenjima. Bitna je stroga veza između tima za ravoj, koji imaju različite uloge ali se međusobno dopunjuju.
Komunikacija: kontaktiranje programa, pristup bazi podataka, internoj i regionalnoj, kao i klupskom veb sajtu. Čisto definisani protokoli o radu kluba koji definišu način rada programa, filozofiju glavnog trenera, i ciljeve. Stalni sastanci za klarifikaciju (pojašnjenje) informacija sportistima, menadžerima, roditeljima, članovima komiteta, trenerima. To je specijalno naglašeno i forsirano.
Informisanje sportista: omogućavanje sportistima racionalna objašnjenja o načinu rada pre treninga i pre takmičenja. Jasno naznačavanje očekivanja i obostrani dogovor u vezi ciljeva. Fokus treba da bude na procesu, ne na ishodu. Preporučuje se i eksperimentisanje (uvođenje novih metoda) sa isključenjem ishoda kojim se mere performanse.
Preispitivanje sportista: potrebno je omogućiti vreme i prostor sportistima da pridobiju emocionalnu kontrolu. Stimulacija plivača za sopstvenu analizu i osvrt i povraćaj informacija treneru. Stimulacija pozitivnih aspekata peformansi i ciljanje rada na aspektima za poboljšanje.

Analize tehnike je važan element razvoja plivača
Analiza sa Nacionalnog prvenstva 2014 i uočene greške:
- Loš strimlajning (streamline – položaj kliženja) i podvodna faza
- Nedostatak rotacije kukovima u kraulu i leđima
- Rano disanje na prsima i limitiran pokret kompletnog zahvata (otuscull)
- Prenaglašen udar nogama iz kukova i kolena na delfinu
- Limitirano korišćenje kosog nagiba na startnom bloku
- Spora rotacija na okretima
- Mali broj sportista upotrebljava nove tehničke elemente
Takmičarsko okruženje: sportisti su okruženi roditeljima umesto trenerskim kadrom. Zabrinjujuća zapažanja o protokolima zaštite dece. Potrebno podsticanje autonomije i povezanosti.

Progresivni tehnički elementi plivača; neophodna dužina izvođenja podvodnog kliženja
(izvor: www.swimming.org)
Kriterijumi programa:
- Performanse: plivač je postigao rezultat i standard za performanse (npr. regionalno kvalifikaciono vreme)
- Trening: plivač konstatno može uspešno da odrađuje određeni trening set (npr. 20×100 noge na režim od 2 minuta)
- Tehnika: plivač može efikasno da izvodi određeni tehnički element (npr. okret sa leđa na prsno u mešovitom plivanju)
- Psiho-socijalne odlike: očekuje se da plivač postane nezavistan (npr. da sam sprema svoje stvar za trening ili trku)
“23:1” pravilo: predstavlja značaj vremena van treninga i trenažnog okruženja jer nije retkost da sportista naruši performanse i uloženi rad van trenažnog okruženja. Bitno je investirati vreme u edukaciju sportista o ponašanju van bazena. Postavlja se i pitanje da li je pravilo “23:1”, “22:2” ili “16:8”?
Limitacije trenera: potrebna identifikacija greški tehničkih elemenata plivanja. Fokus na korektne plivačke pokrete u vodi. Fokus na korektne pokrete na suvom, na vežbama snage, tehnike, fleksibilnosti i stabilnosti. Otklanjanje fizičke restrikcije koja onemogućava izvršenje određenog teničkog elementa.

Model razvoja plivača Velike Britanije (izvor: www.swimming.com)
Glavna zapažanja:
- Potrebna promena životnog stila i načina ishrane – promena loših navika
- Dijagnostika i osvrt na loše odluke
- Potrebna edukacija kod roditelja kao i kod dece
- Sportisti poseduju osnovno teorijsko znanje o tehnici u sve četiri discipline
- Tehnička slabost na prsnom i delfin plivanju
- Generalni manjak kontinuiteta kada je u pitanju izvršenje pravilne tehnike
- Velika “žeđ” za znanjem
- Edukovani sportisti sa velikim nivoima pažnje – ne primenjuju znanje u praksi
- Potrebno smanjenje zavisnost takmičara za trenerima
- Podsticannje (ne diktiranje) diskusije za rešavanje određenih problema
- Potrebno omogućisti sportistima da se osvrnu na sebe
Literatura
- Fratrić F. (2006): Teorija i metodika sportskog treninga, PZS, Novi Sad
- Akland T. (2006): Built for Success, Kinanthropometry IX, Routelegde
- Karter J. i Akland T. (1994): Kinanthropometry in Aquatic Sports, Chapaign, Human Kinetics
- Manin J.T. (2002): Digit Ratio, Ruters Univeristy Press
- Voronstov A. (2005): Selekcija i praćenje mladih plivača, Univeristy of Bath, United Kindgdom
- http://www.fina.org „Programi identifikacije talenata“
- http://en.wikipedia.org „Svesno praktikovanje“
- http://en.wikipedia.org „Velika Britanija na Olimpijskim igrama“
- http://en.wikipedia.org „Svetska prvenstva u plivanju“
- http://www.swimming.org „Analiza sezone 2013-2014“
Ognjen Stojanović | 16. novembar 2015.
Napomena: članak je dozvoljeno objaviti na drugim mestima uz vidljivo navođenje izvora i linka.