Vitamin D je u poslednjoj deceniji postao veoma popularan. Veliki broj studija nedvosmisleno pokazuju njegov značaj i u javnosti se sve više navode beneficije vitamina D za ljudsko zdravlje. Iako preporuke za pravilno doziranje i dalje kaskaju jer se često preporučuju manje doze od dovoljnih, činjenica je da sve više ljudi shvata značaj unosa vitamina D; pogotovo u zimskom periodu kada nemamo priliku da ga sintetišemo zbog manjka sunčevih zraka tj. manjka UV zračenja čak i kada je sunčan dan. Sa druge strane znanje o vitaminu K2 je veoma šturo; većina ljudi je neinformisana o njegovim esencijalnim osobinama, a razlog tome je i činjenica da značajan procenat doktora i nutricionista nema dovoljno znanja o ovom vitaminu, i često dolazi do poistovećivanja sa “vitaminom K” što je pogrešan pristup. Postoji nepremostiva razlika između funkcija vitamina K1 i K2, a naziv “vitamin K” se u većini slučajeva odnosi samo na vitamin K1 iako su i K1 i K2 forme vitamina K.

Čest problem sa shvatanjem, kao i samim unosom vitamina, jeste nedovoljno davanje značaja sinergijskim osobinama različitih vitamina i minerala. U našem organizmu ni jedan proces nije u potpunosti izolovan. Zbog toga na funkciju različitih vitamina u telu kao i na unos suplemenata treba gledati širih vidika. Vitamini D i K2 imaju sinergijsko dejstvo, kojima se pridružuje vitamin A. Oni zajedno u bitnoj meri utiču i na kalcijum. Uzimanje samog vitamina D je manje efikasno nego uzimanje vitamina D sa vitaminom K2, a postoje i naznake da izolovan unos većih doza vitamina D u slučaju deficita K2 može da izazove i određene probleme. Četiri navedena mikronutrijenta (vitamini K2, D i A i kalcijum) imaju esencijalne funkcije za naše zdravlje i deluju sinergijski u mnogim procesima bitnim za naš organizamm, ali je vitamin K2 definitivno karika koja je decinijama nedostajala u shvatanju značajnih bioloških procesa u ljudskom telu.

Paradoks kalcijuma je fenomen koji bi što pre trebao da se razbistri kako u medicinskom svetu, tako i u javnosti. On se odnosi na unos kalcijuma (ili unos kalcijuma uz vitamin D), bez istovremenog unosa vitamina K2, što često čini štetu našem organizmu jer bez vitamina K2 uneti kalcijum biva apsorbovan od strane arterija umesto u kostima i zubima.

Vitamin D

Struktura kolekalciferola (vitamina D3)

Vitamin D ili “vitamin Sunca”, obuhvata grupu vitamina rastvorljivih u mastima, a najpoznatiji su vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (kolekalciferol). Zanimljivost vitamina D2 i D3 je da oni imaju funkcije hormona odnosno da su sekosteroidi, a ne vitamini, po pravoj biohemijskoj definiciji. Ta činjenica nije previše poznata, ali dodatno pridaje značaju vitamina D jer hormoni u telu imaju izraženiju funkciju od vitamina. Pripisana mu je funkcija vitamina kada je otkriven i kada se nije znalo više detalja o njemu, otuda i danas D nazivamo vitaminom iako je on sekosteroidni hormon. Receptori za vitamin D se nalaze u većini naših ćelija, a vitamin D se nalazi u velikom broju našeg tkiva – najviše u masnom tkivu, što pokazuje njegov esencijalni značaj u telu.

Vitamin D je otkriven 1920-ih godina, ali je većina detalja o njemu otkrivena u poslednjih 10-15 godina što je i razlog zbog čega poslednje informacije i saznanja o njemu nisu previše raširena. Sumnja se da postoji još mnogo neistraženih detalja o njemu i njegovim beneficijama na ljudsko zdravlje. Studije koje su dale naznaku da deficit vitamina D povećava smrtnost od COVID-19 bolesti kao i ozbiljnost simptoma COVID-19 pokazuje koliko je ovaj vitamin aktuelan. Značaj vitamina D se proširio od 1930-ih godina kada je dokazano da njegov deficit uzrokuje rahitis. Tada je veći broj ljudi počeo da shvata značaj mikronutrijenta koji je do tada bio nepoznat.

Najveći prirodni izvor vitamina D je sinteza kolekalciferola (D3) u donjim slojevima epidermisa kroz hemijsku reakciju koja zavisi od sunčevih UV-B i UV-C zraka. Često se navodi da ga UV-B zraci sintetišu, ali postoje studije koje pokazuje da UV-C zraci sintetišu vitamin D čak i u većoj meri. Unos vitamina D, pored izlaganja Suncu, može da bude i kroz ishranu ili kroz suplemente.

Vitamin D ima različite funkcije: pospešuje apsorbciju kalcijuma iz creva, omogućava pravilno funkcionisanje paratiroidne žlezde u održavanju nivoa kalcijuma u krvi i povećanju broja osteoklasta – tipa koštanih ćelija koje razlažu koštano tkivo. To je zanimljiva funkcija iz razloga što se vitamin D obeležava sa gradivnim osobinama za kosti, tako da ovaj primer pokazuje koliko su njegove funkcije složene i široke. Vitamin D je veoma bitan za imunitet i ta funkcija je verovatno i najpoznatija zbog činjenice da veliki broj ljudi uzima suplemente vitamina D3 u cilju poboljšanja i održavanja imunog sistema.

Manjak vitamina D uzrokuje različite probleme sa zdravljem: rak, dijabetes, visok krvni pritisak, osteporozu, sindrom iritabilnih creva kao i veliki broj ostalih problema. Pored toga, otkriveno je da je deficit vitamina D nezavistan indikator smrtnosti od svih uzroka odnosno da nezavisno od ostalih faktora manjak vitamina D povećava rizik od smrti.

Kada se navodi “manjak vitamina D”, uglavnom se označava manjak vitamina D3 u krvi tj. manjak “25-hidroksivitamina D3” koji može da se izmeri u svakoj laboratoriji (25(OH)D). To je dobar način za praćenje nivoa u organizmu i samim tim bitan metod za doziranje unosa kroz suplement ili izlaganju Suncu. Svakako je preporučljivo održavati dovoljne nivoe jer manjak može uzrokovati različite negativne posledice. Treba napomenuti da su određene studije pokazale da 25(OH)D laboratorijski test nije najprecizniji, pogotovo pri merenju nižih nivoa vitamina D3 u krvi i kada su u pitanju starije generacije testova. Međutim i test sa manjom preciznošću jeste dosta pouzdan metod da se stekne uvod u generalno stanje nivoa vitamina D i verovatno najbolji vodič za doziranje kada za veći broj ljudi.

Na nivoe vitamina D u krvi veliki uticaj ima geografska širina. Pokazano je, u jednoj studiji rađenoj u Južnoj Koreji, da samo 1-2 stepena razlike u geografskoj širini ima značajan i merljiv uticaj na nivo vitamina D. Tamnoputi ljudi i rase (odnosno oni koji imaju više pigmenta melanina u koži) koji su prilagođeni da žive u delovima sveta blizu ekvatora, gde su stalno izloženi UV zracima, imaju manju sposobnost proizvodnje vitamina D. Problem nastaje kada se odsele u delove sveta gde ima manje sunčanih dana, tako npr. doseljenici iz Afrike u severnu Ameriku imaju dosta veći problem sa deficitom vitamina D od samih Amerikanaca ili Kanađana. Pigmentacija smanjuje proizvodnju vitamina D u koži. Isti je slučaj sa Afrikancima emigrantima u severnoj Evropi (Švedskoj, Danskoj, Finskoj, Norveškoj) gde su zime duge i gde oni imaju veći i češći deficit od ljudi koji generacijama žive na tlu severa Evrope i koji imaju beo ten kože što im omogućava mnogo veću apsorbciju vitamina D.

Aktivator X

1939. godine su objavljeni detalji o elementu “aktivator X” koji je otkrio doktor Veston A. Prajs. Doktor Prajs je otkrio da je “aktivator X” rastvorljiv u mastima i da je veoma bitan za zdravlje zuba. Informacije o “aktivatoru X” su decenijama bile dostupne, ali naučnici nisu uspeli da povežu detalje i shvate o čemu je zapravo reč.

Dr Veston Prajs je bio zubar koji je putovao svetom i istraživao različite narode i rase tragajući za odgovorima o zdravlju zuba, vilice kao i o različitim mikronutijentima. Njegova knjiga iz 1939. godine “Nutrition and Physical Degeneration” je veoma značajna knjiga jer je on zalazio u delove sveta gde žive plemena koja na dužem vremenskom periodu nisu menjala način života i ishrane, gde je tragao za odgovorima o povezanosti mikronutrijenata, hrane i zdravlja. Bio je zapanjen koliko su određene rase koje žive daleko od civilizacije imale dobro zdravlje zuba, dok su u isto vreme članovi tih istih rasa imali slabije zdravlje zuba kada su proveli određeni period života na “zapadnjačkom” načinu ishrane (u kojem manjkaju namirnice bogate “aktivatorom X”), ukoliko bi se odselili u neki grad iz svojih ruralnih korena. Ustanovio je da je zdravlje zuba usko povezano sa hranom koja se unosi – odnosno usko povezano sa određenim mikronutrijentima. Bavio se detaljnim studijama načina ishrane i pojedinačnih namirnica kako bi otkrio vezu između hrane, mikronutijenata i zdravlja različitih ljudskih rasa. Otkrio je da je “aktivator X” veoma bitna karika u ljudskom zdravlju i da manjak istog uzrokuje bolest u predvidivom šablonu. Decenijama je taj nutrijent označen kao misterija, dok naučna zajednicna nije došla do zaključka da je “aktivator X” u stvari jedan od vitamina.

Vitamin K2

Molekularna struktura vitamina K2: oblik MK-4 (gore) i MK-7 (dole)

Vitamin K2, ili menahinon, je otkriven još 1930-ih godina, otkrio ga je biohemičar Henrik Dam iz Danske. Međutim njegove precizne funkcije i odlike nisu bile poznate i u decenijama koje su sledile tačna uloga i bitnost u organizmu nisu detaljno istražene i shvaćene. Kada je otkriven, označen je kao vitamin K jer je K bilo prvo slobodno slovo u Alfabetu i jer je prvo slovo reči “koagulacija” (na Skandinavskim jezicima i Nemačkom) što je funkcija koju je Henrik Dam otrkio kada je radio studije na životinjama (kokoškama), a koja označava zgrušavanje krvi. Američki istraživač Edvard Doizi je prvi uspešno izolovao vitamin K tako da su Dam i Doizi delili Nobelovu nagradu iz fiziologije i medicine 1943. godine zbog otrkića “koagulacionog elementa” koji je označen kao vitamin K1.

U tom momentu je vitamin K2 zanemaren što je i glavni razlog zbog čega je prošlo puno vremena dok se nije shvatio njegov pravi značaj za ljudsko zdravlje. Glavni problem je bio taj što se mislilo da su K1 i K2 jednostavno različite forme istog vitamina sa istim funkcijama gde je osnovna funkcija zgrušavanje krvi. Druga greška je bilo verovanje da je deficit vitamina K veoma redak kod ljudi, što je istina kada je u pitanju vitamin K1, međutim velika zabluda kada je u pitanju vitamin K2, koji je dosta različit od K1.

Misterija vitamina K2 je dobila epilog kada je potvrđeno da je “aktivator X” u stvari vitamin K2. Dr Veston Prajs ga je otkrio pre nego što su Dam i Doizi dobili Nobelove nagrade i detalji njegovih funkcija i bitnosti za ljudsko zdravlje su decenijama bili dostupni od strane Dr Prajsa, međutim puno vremena je prošlo dok nije odgonetnuta ta misterija.

Vitamin K zapravo ima 3 forme: vitamin K1, vitamin K2 i vitamin K3 stim da je K3 sintetička verzija. Vitamin K2 ima 9 različitih hemijskih varijanti: od MK-1 do MK-9. Najzastupljeniji u ljudskoj ishrani jeste MK-4, dok je MK-7 najbolja opcija za unos kroz suplemente.

Vitamin K1

Glavna uloga vitamina K1 je da aktivira proteine koji utiču na zgrušavanje krvi (koagulaciju). Zgrušavanje krvi ima esencijalnu funkciju; obična posekotina se može uzeti kao primer jer ukoliko ne bi bilo zgrušavanja krvi to bi svakako bio nepremostiv problem za ljude. Najbogatiji izvori vitamina K1 jesu zeleno lisnato povrće; kelj, španać, brokoli, klice, list cvekle itd.

Manjak vitamina K1 je velika retkost, jer telo ima razne mehanizme za održavanje optimalnih nivoa pošto je zgrušavanje krvi od životne važnosti. Dobar test manjka vitamina K1 jeste produženo krvarenje iz posekotine ili pri curenju krvi iz nosa. Zbog navedene činjenice se decenijama verovalo i da je manjak vitamina K (koji je poistovećen sa vitaminom K1) retkost, zbog čega je trebalo dosta vremena da se više fokusa prida vitaminu K2.

Bitno je navesti činjenicu da se vitamini K1 i K2 dosta razlikuju kada su u pitanju funkcije u našem organizmu, jer samo na taj način je moguće dovoljno pažnje posvetiti vitaminu K2 koji može biti odgovor na mnoge aktuelne probleme sa zdravljem ljudi.

Funkcije vitamina K2

Vitamin K2 “usmerava” kalcijum

Vitamin K2 nema bitnu funkciju u zgrušavanju krvi, već je njegova osnovna funkcija aktivacija različitih proteina koji imaju ulogu u transportu kalcijuma. K2 aktivira protein osteokalcin koji utiče na apsorbciju kalcijuma kada su u pitanju kosti i zubi, zbog čega je od esencijalne važnosti za zdravlje kostiju i zuba. K2 aktivira i matriks gla protein (MGP) čija je uloga da povlači kalcijum iz mekanih tkiva poput arterija i vena gde kalcijum uzrokuje različite probleme. Što je takođe veoma bitna funkcija vitamina K2 iz razloga što kalcijum stvara naslage (plak) u krvnim sudovima koji mogu izazvati infarkt, a ne holesterol što je jedan od mitova kada su u pitanju kardiovaskularne bolesti.

Upravo iz tog razloga je unos kalcijuma bez unosa vitamina K2 (bitni su i vitamin D3 i vitamin A) nezdrav, jer kalcijum umesto da se apsorbuje u kosti i zube završava u arterijama pošto proteini osteokalcin i MGP u nedostatku vitamina K2 ostaju neaktivirani. Uzimajući u obzir prethodno navedene činjenice vitamin K2 nas štiti od karijesa, osteoporoze, bolesti krvnih sudova i srca, ali čak i raka i ostalih zdravstvenih problema. Bez vitamina K2 dolazi do taloženja kalcijuma u tkivima gde postaje opasan, a ne dolazi do apsorbcije tamo gde je poželjan (u kostima i zubima).

Problem sa unosom vitamina K2

Vitamin K2 se nalazi u određenim tvrdim sirevima, u džigerici životinja (najviše u guščijoj), u žumancetu, puteru (mlečnom od 82% masti), masti životinja sa slobodne ispaše kao i u natto-u (najbolji izvor) koji je fermentisani proizvod od soje i jedini biljni izvor vitamina K2 koji se konzumira praktično samo u istočnom delu Japana. Samo životinje koje pasu imaju sposobnost da stvaraju vitamin K2 iz vitamina K1 (koji unose kroz travu); zbog toga je bitno unositi namirnice koje potiču od životinja sa slobodne ispaše. To je praktično sva hrana koja je prirodno bogata vitaminom K2, stoga se lako može zaključiti da samo mali broj ljudi u stvari unosi ovaj vitamin iz ishrane. Sa obzirom da postoji mnogo zabluda oko masti (pre svega zasićenih koje su pogrešno označene kao nezdrave, što studije odavno demantuju) i holesterola (koji je esencijalan) većina ljudi svesno izbegava prethodno navedene namirnice kao što su životinjske iznutrice (koje su najbogatije nutrijentima poput vitamina K2, vitamina A, vitamina D, vitamina B, gvožda itd), sireve i puter.

2006. godine je jedna značajna studija pokazala koliko je unos hrane koja je bogata vitaminom K2 bitan. Poređeni su nivoi vitamina K2 kod žena iz Tokija (gde je natto česta namirnica u ishrani), kod žena iz Hirošime (gde se natto retko konzumira) i kod žena iz Velike Britanije (gde natto nije uopšte prisutan u ishrani) i rezultati su bili drastično različiti: srednja vrednost nivoa MK-7 u serumu (krvi) kod žena iz Tokija je bila 5.26, kod žena iz Hirošime 1.22, a kod žena iz Velike Britanije 0.37. Žene u Tokiju su u proseku imale preko 14 puta više nivoe vitamina K2 u krvi nego žene iz Velike Britanije, a možda još više čudi razlika od preko 4 puta u odnosu na sunarodnice iz Hirošime.

Stoga je suplementacija veoma bitan način za održavanje dovoljnog nivoa vitamina K2 u organizmu, a krucijalni problem je činjenica da ne postoji direktan test nivoa K2 u krvi. Vitamin K2 se nalazi u organima gde se skladišti, dok u krvi ne cirkuliše slobodno. Indirektno može da se prati kroz nivo neaktiviranog osteokalcina (što je različito od merenja osteokalcina u krvi koji je tipičan test za osteoporozu) . To je verovatno i osnovni problem zbog čega veliki broj ljudi nema dovoljne količine ovog bitnog nutrijenta, jer ne postoji lak i potpuno precizan način da se uverimo da nam on u stvari manjka, a samim tim se i ne posvećuje dovoljno pažnje na njegov unos.

Vitamin A i značaj sinergijskog delovanja sa vitaminima D i K2

Struktura retinola (vitamina A)

Vitamini A, D i K2, koji spadaju u grupu vitamina rastvorljivih u mastima, su povezani na kompleksan način. Medicina i dalje ne pridaje dovoljno značaja ovoj činjenici što je i glavni razlog zbog čega mali broj ljudi poznaje detalje o njihovoj međusobnoj povezanosti. Njihovo sinergijsko dejstvo i balans imaju esencijalan značaj za naše zdravlje.

Vitamin A je poznat najmanje 3.500 godina kao značajan faktor za dobar vid, a 1913. godine je otkriveno da se nalazi u mlečnom puteru i ulju jetre bakalara. Stari Egipćani su otkrili značaj unosa džigerice (najbolji prirodni izvor vitamina A) za dobar vid, ali i za vraćanje dobrog vida kod ljudi koji su imali problema sa vidom noću i prilikom smanjene svetlosti. Hemijsko ime za vitamin A je retinol, označavajući svoje prisustvo u retini oka. Jedan od prvih simptoma deficita vitamina A jeste slabost vida u prigušenoj svetlosti.

Vitamini A i D učestvuju u proizvodnji proteina osteokalcina i matriks gla proteina, a to su upravo proteini koje vitamin K2 aktivira. Bez dovoljno vitamina A i D nema optimalne proizvodnje osteokalcina i matriks gla proteina; bez dovoljno vitamina K2 ti proteini ostaju neaktivirani. Na taj način ova tri vitamina imaju nerazdvojivu vezu.

Funkcija vitamina K2, D i A je usko povezana

A, D i K2 se značajno razlikuju od ostalih mikronutrijenata jer je biološka funkcija većine vitamina rastvorljivih u mastima i minerala takva da oni deluju kao kofaktori. Kofaktor je molekul koji se vezuje za protein i koji je neophodan za biološku aktivnost tog proteina. Skoro svaki metabolički proces u telu se dešava zahvaljujući proteinima; u većini slučajeva enzimima. Minerali i vitamini rastvorljivi u mastima su pomoćnici molekula koji omogućavaju proteinima da funkcionišu, zbog čega su neophodni za naše zdravlje.

Međutim vitamini A i D ne deluju kao kofaktori. Uloga vitamin A i D je fundamentalna: oni regulišu aktivnost gena koji utiču da ćelije proizvode proteine na koje će se vitamini rastvorljivi u mastima i minerali vezati. Vitamin K2, iako ne utiče na genetsku aktivnost kao A i D, ipak aktivira proteine, omogućujući im da vežu kalcijum da bi mogli da obavljaju svoju funkciju. Zbog toga je Dr Prajs označavao vitamine A, D i X (K2) kao “aktivatore”; otukuda i naziv “aktivator X”. Ovi vitamini rastvorljivi u mastima su neophodni da bi naše telo imalo koristi od ostalih mikronutrijenata. Zbog toga nije preuveličano reći da su oni osnova dobrog zdravlja.

Vitamin A ima još specifičnih odlika, a to je da se može pronaći samo u hrani životinjskog porekla. To objašnjava zbog čega vitamini A i D prelaze granice pojmova “hormon”, “prehormon” i” vitamin”. Jedna od velikih zabluda vezana za unos vitamina A jeste da je šargarepa bogata vitaminom A. U stvarnosti šargarepa uopšte ne sadrži vitamin A, već karotenoide odnosno beta-karoten, a konverzija beta-karotena u retinol dosta varira kod ljudi. Studije pokazuju da je odnos konverzije beta-karotena u retinol od 6:1 do 48:1 što znači da telo dosta slabo proizvodi retinol iz beta-karotena, a neke studije pokazuju da je konverzija skoro i nepostojeća. Jedna studija pokazuje da se u šargarepi nalazi samo 2% bioraspoloživog beta-karotena. Na konverziju utiču genetika, dijabetes, smanjena funkcija tirodine žlezde, nizak unos masti u ishrani, manjak cinka i proteina, celijaklija itd. Zaključak je da se ne treba fokusirati na biljne izvore kada je u pitanju vitamin A.

Vitamin A je jedan od najvažnijih mikronutrijenata za naše zdravlje, ali kao i K2 – nije shvaćen u potpunosti. Jedan od problema je pogrešno mišljenje da veoma lako može da dođe do toksičnosti retinola. Stvarnost je obrnuta jer je dosta veća šansa da smo u deficitu sa vitaminom A, nego da unosom možemo da unesemo toksične količine. Razlog tome je iz decenije u deceniju smanjenje unosa hrane koja je prirodno bogata vitaminom A: džigerica različitih životinja, određene ribe, ulje jetre bakalara, životinjske iznutrice. Upravo hrana koja je bogata i vitaminom D što je samo pokazatelj koliko se priroda pobrinula da mikronutrijenti koji deluju sinergijski često potiču iz istih izvora.

Paradoks kalcijuma

Termin “paradoks kalcijuma” je prvi put spomenut u radu iz 1966. godine (Zimmerman et al). Termin je u skorijoj istoriji popularizovan u knjizi “K2 i paradoks kalcijuma” koja me je i zaintrigirala svim naučnim činjenicama i inspirisala da napišem ovaj članak kada sam je pročitao početkom 2019. godine. Paradoks kalcijuma se opisuje time što unos kalcijuma i vitamina D često može da napravi veći problem (od samog deficita kalcijuma) u slučaju manjka vitamina K2 iz razloga jer će se kalcijum u tom slučaju taložiti u mekim tkivima odnosno krvnim sudovima.

To se dešava zbog prethodno navedenih funkcija vitamina K2 koji aktivira proteine osteokalcin – koji usmerava kalcijum da se apsorbuje u kosti i zube, i matriks gla protein – koji povlači kalcijum iz mekih tkiva. Paradoks kalcijuma označava višedecenijski pogrešan pristup gde se kalcijum preporučuje za zdravlje kostiju, bez ikakvog fokusa na vitamin K2, što za uzrok ima da se kalcijum taloži u krvnim sudovima i samim tim može da uzrokuje kardiovaskularne probleme. Ono što je trebalo da bude rešenje za jedan zdravstveni problem nije se pokazalo efikasnim, već je u stvari uzrokovalo možda i veći zdravstveni problem, iako su “znakovi pored puta” odavno bili vidljivi.

Veza različitih bolesti i deficita vitamina K2 i D

  • Osteoporoza
Zdrava kost i kost osobe obolele od osteoporoze

Osteoporoza je gubitak gustine kostiju odnosno gubitak minerala koji su gradivni elementi kostiju. To za posledicu ima slabljenje kostiju čime one postaju lakše lomljive i podložnije različitim frakturama. Osteoporoza je jedna od najčešćih bolesti kostiju – čak 20% žena starijih od 50 godina ima problem sa ovom bolešću, a sumnja se da je broj i veći zbog manjka dijagnoze. Polovina žena starijih od 50 godina će doživeti određenu vrstu frakture zbog smanjene gustine kostiju. Što se muškaraca tiče, jedan od 8 muškaraca starijih od 70 godina boluje od osteoporoze, koja je povezana sa smanjenjem nivoa testosterona što je uobičajena pojava u tom dobu života.

Naše kosti nisu formirane zauvek, one se zapravo menjaju jer postoji element plastičnosti tj. svojstva konstantne promene. Određene “zastarele” koštane ćelije se menjaju novim koštanim ćelijama da bi se kosti održale zdravima. To je proces koji se bez prestanka odvija u našem telu. Osteoporoza je u stvari narušen balans proizvodnje novih koštanih ćelija i odstranjivanja zastarelih koštanih ćelija.

Problem sa prevencijom osteoporoze je savetovanje unosa kalcijuma ili unosa kalcijuma uz vitamin D3. Izazov nastaje kada nema vitamina K2 da ga “usmeri” u kosti pa samim tim veći deo kalcijuma završava u arterijama gde se nagomilava. Tu je i osnovna uloga vitamina K2 u prevenciji osteoporoze: on je neophodan da bi uneti kalcijum dospeo do kostiju i samim tim sprečio gubitak gustine istih.

  • Ateroskleroza i kardiovaskularni problemi
Kalcijum kao plak u arterijama

Ateroskleroza je bolest gde dolazi do skupljanja srčanih arterija. To se dešava zbog nagomilanog plaka, pa je samim tim posledica i smanjen protok krvi, a može da dođe i do potpunog prestanka protoka u određenim areterijama.

Prethodno su navedeni mitovi da holesterol ili zasićene masti označavaju glavnog krivca; to su mitovi iz razloga jer su razne naučne studije vrlo jasno pokazale da se ne može naći direkna relacija “povećanog holesterola” ili ishrane bogate zasićenim mastima i kardiovaskularnih problema. Sa obzirom da je kalcijum ozbiljan problem kada se nagomilava u arterijama, a da je uzrok tome manjak vitamina K2, treba se osvrnuti na hranu bogatu vitaminom K2. To su puter, sirevi, jaja (žumance), džigerica raznih životinja – sva hrana za koju se decenijama savetuje da je loša za zdravlje srca. Tu nastaje veliki paradoks jer takvi saveti uzrokuju još veći deficit vitamina K2. Kada se analizira konstantno povećavanje srčanih bolesti uprkos činjenici da se unos masti i navedenih namirnica smanjio u odnosu na prethodne decenije, i nekom ko nije previše upućen u tematiku vrlo brzo bude jasno da je hipoteza pogrešna i održana “u životu” zahvaljujući lobiju velikih korporacija koje proizvode šećer, kukuruz, soju, suncokret (otuda i reklame da je margarin zdrav za srce, što ne može biti dalje od realnosti; margarin je jedna od najnekvalitetnijih namirnica), kao i farmaceutske industrije, pre svega kompanija koje proizvode statine.

2004. godine je objavljena “Roterdam studija” u Journal of Nutrition koji je jedan od vodećih naučnih žurnala. U studiji je učestvovalo oko 8.000 muškaraca i žena starijih od 55 godina i analizirani su zdravlje, unos lekova, istorija bolesti, način života i faktor rizika hroničnih bolesti kao i sama ishrana. Studija je pokazala da povećan unos vitamina K2 iz ishrane drastično smanjuje kalcifikaciju arterija i da umanjuje rizik od smrti uzrokovane kardiovaskularnom bolesću za 50% u odnosu na ishranu siromašnu vitaminom K2. Pokazano je i da je unos vitamina K2 obrnuto povezan sa kalcifikacijom arterija kao i smrti od svih uzroka. Studija je pokazala da će osobe koje imaju najveći unos vitamina K2 u proseku živeti 7 godina duže od osoba koje imaju deficit vitamina K2.

  • Dijabetes

Jedna od potencijalno najznačajnijih funkcija vitamina K2 jeste prevencija dijabetesa. 2007. godine je otkriveno da naš skeletni sistem, preko proteina osteokalcina koji je regulisan vitaminom K2, ima značajan uticaj na proizvodnju i osetljivost insulina. Sa ovim značajnim otkrićem, pokazano je da skeletni sistem nije pasivan, već da je aktivan i dinamičan zbog odlika endokrine žlezde. U prestižnom žurnalu Cell, istraživači su naveli da ostekalcin, koji se proizvodi u kostima, ima kapacitet da poboljša toleranciju na glukozu. Zbog direktne povezanosti sa osteokalcinom, i vitamin K2 ima veoma bitnu funkciju u prevenciji insulinske rezistencije (koja je uzrok dijabetesa tipa 2).

Pankreas je organ koji je drugo najkoncentrisanije mesto vitamina K2 u našem telu. Pankreas proizvodi insulin i reguliše nivoe glukoze u krvi. Smatra se da kod životinja i ljudi manjak vitamina K negativno utiče na proizvodnju insulina od strane pankreasa. Studije na životinjama su pokazale da manjak vitamina K smanuje toleranciju glukoze zbog smanjenog odgovora insulina. Prilikom deficita vitamina K glukoza ostaje u krvi duže što za uzrok ima veće nivoe insulina što je i najveći problem kada je u pitanju dijabetes tip 2. Kada istraživači uzrokuju deficit vitamina K kod životinja dolazi do dijabetesa tipa 2. Slični efekti su uočeni i kod ljudi, ali zbog etičkih razloga studije na ljudima su fokusirane na unos vitamina K umesto na deficit.

Samo jedna nedelja suplementacije vitaminom K2 značajno smanjuje nivoe insulina dva sata nakon jela kod zdravih osoba koje nisu dijabetičari, pokazuje studija iz 2000. godine. Povišen insulin nakon jela je loš iz razloga što utiče na pogoršanje insulinske rezistencije.

Iako su promene u nivou insulina nakon jela indirektna metoda procene insulinske rezistencije i iako postoje specifičniji markeri, postoje i studije koje su pokazale da je nivo vitamina K2 obrnuto povezan sa insulinskom rezistencijom; što su dijabetičari u većem deficitu sa vitaminom K2, to će njihovi rezultati različitih testova glukoze i insulina biti lošiji.

Dijabetes tip 2 ili insulinska rezistencija često idu “rame uz rame” sa kardiovaskularnim problemima i osteoporozom. Iz ove činjenice se naslućuje jedna od veza između ova tri zdravstvena problema – vitamin K2. Ljudi koji imaju insulinsku rezistenciju su pod većim rizikom za razvitak dva zdravstvena problema koje obeležava deficit vitamina K2; osteoporoza i ateroskleroza.

  • Alchajmerova bolest
Mozak osobe sa naprednom Alchajmerovom bolešću

Alchajmerova bolest je degenerativna bolest mozga koja uzrokuje demenciju – postepeno gubljenje pamćenja, sposobnosti procene i funkcionalne sposobnosti mozga. Očekuje se da će do 2050. godine Alchajmerova bolest da se učetvorsotruči i da će biti prisutna kod više od 1% populacije (1 na 85 ljudi). Eksperti prognoziraju da ukoliko bude bilo moguće odložiti početak i progresiju bolesti za 1 godinu, biće skoro 9.2 miliona manje slučajeva demencije do 2050. godine.

Demencija je tesno povezana sa osteoporozom, koja ima tesnu vezu sa deficitiom vitamina K2. Alchajmerova bolest ide “rame uz rame” sa smanjenem gustine kostiju. U ranim fazama bolesti dolazi i do smanjenja gustine kostiju i do skupljanja određenih regiona mozga. Istraživači koji su otkrili tu povezanost sumnjaju da degeneracija mozga utiče na centralni mehanizam modeliranja kostiju. Međutim realna je i hipoteza da je zajednički faktor uzročnik, kako za gubitak gustine kostiju tako i za degeneraciju mozga. To može biti još jedna osobina paradoska kalcijuma. Kardiovaskularni problemi su takođe čvrsto povezani sa Alchajmerovom bolešću da se oni mogu smatrati pretečom Alchajmera. Veza se dugo skrivala od istraživača zbog činjenice da mnogi pacijenti sa kardiovaskularnim problemima umru pre nego što dođe do očigledne degenracije mozga.

U jednoj studiji je pokazano da ljudi koji boluju od Alchajmerove bolesti u ishrani unose duplo manje vitamina K od zdravih osoba (bitno je napomenuti da u studiji nije posvećena pažnja isključivo na vitamin K2). Pored toga oni imaju manju gustinu kostiju, dešavaju im se više fraktura kukova i imaju veći deficit vitamina K2 od ljudi istih godina koji nemaju degeneraciju kognitivnih sposobnosti. Ova korelacija ne znači i uzrok, ali svakako se nazire tesna povezanost, stoga je zadatak na nauci da pokaže da li stvarno deficit vitamina K2 može biti jedan od glavnih uzročnika Alchajmerove bolesti.

Još jedna od veza vitamina K2 i Alchajmerova bolesti jeste dijabetes. Manjak vitamina K2 povećava rizik od dijabetesa, a dijabetes je faktor rizika za Alchajmerovu bolest (dijabetičari imaju i do 65% veću šansu da obole od Alchajmerove bolesti). Vitamin K2 može povećati osetljivost na insulin kada je u pitanju mozak i može sprečiti stvaranje slobodnih radikala koji doprinose senilnim plakovima (amiloidnim plakovima). Skorašnja medicinska hipoteza sugeriše da deficit vitamina K2 direktno utiče na uzrokovanje i razvoj Alchajmerove bolesti i da suplementacija vitaminom K2 može biti korisna u prevenciji i lečenju bolesti. Ako vitamin K2 može usporiti bolest makar i za jednu godinu, to će imati veliki efekat na globalnom nivou.

  • Depresija

Različite studije su pokazale da je deficit vitamina D prisutniji kod osoba koje imaju problema sa depresijom. U meta-analizi (statistički model koji kombinuje veći broj različitih studija) iz 2018. godine u kojoj su analizirani podaci 31.424 osobe zaključeno je da depresivne osobe imaju niže nivoe vitamina D od osoba koje nemaju problema sa depresijom. Pored toga, pokazano je i da je jedan od rizika deficita vitamina D depresija odnosno da u grupi u kojoj su ljudi sa najnižinim nivoima vitamina D imaju 2.21 puta veći rizik za depresiju od osoba u grupi sa najvišim nivoima vitamina D.

Istraživači veruju da je veza vitamina D i depresije u tome što je vitamin D neophodan za pravilnu funkciju mozga; pokazano je da se receptori za vitamin D nalaze u delovima mozga koji su povezani sa depresijom.

  • COVID-19

Povezanost infekcije SARS-CoV-2 virusa, odnosno COVID-19 bolesti (u nastavku kovid-19), i deficita vitamina D je veoma kompleksna tema. Svakako da deficit vitamina D ne izaziva kovid-19, već izloženost virusu SARS-CoV-2, i u tom smislu postoji velika razlika u odnosu na prethodno navedene bolesti koje nastaju kao posledica deficita vitamina D i/ili vitamina K2. Međutim vitamin D ima bitnu ulogu u radu imunog sistema i u zaštiti od različitih virusnih infekcija.

Postoji veliki broj studija koje pokazuju beneficije unosa vitamina D odnosno dovoljnih nivoa vitamina D u krvi kada su u pitanju infekcija SARS-CoV-2 virusa i klinička slika osoba sa kovidom-19, ali postoje i studije koje ne pronalaze nikakvu vezu nivoa vitamina D u krvi i kovid-19 bolesti odnosno studija koje zaključuju da vitamin D ne može smanjiti smrtnost ili ozbiljnost simptoma. Ono po čemu je kovid-19 specifičan u odnosu na mnoge druge bolesti jeste opšteprisutna politizacija kako vesti, tako i posledica bolesti, samih metoda lečenja, ali i naučnih studija.

Nauka je na globalnom nivou je izazvana u velikoj meri i svedoci smo velikom broju menjanja narativa od strane eksperata, epidemiologa i statističara koji se zajedno nisu proslavili u predviđanju i vođenju samog toka bolesti. U martu 2020. godine predviđanja o smrtnosti su bila desetostruko gora od onoga što se nakon godinu dana smatra realnom stopom smrtnosti od kovida-19. Engleski epidemiolog Neil Ferguson je u martu 2020. sa svojim timom objavio rad odnosno model o rizicima (kasnije se ispostavilo da je njegov tim koristio formule sa Wikipedije, jer nisu imali naprednije znanje o modeliranju zaraze koronavirusa) sa predviđanjem ogromnog broja smrtnih slučajeva od kovid-19 ukoliko se ne preduzmu mere. Predviđanje za Veliku Britaniju je bilo 510 hiljada mrtvih u 2020. godini ukoliko se ne preduzmu mere; dok je zapravo u 2020. godini registrovano oko 72.178 smrti od kovida-19, stim da uvek ostaje otvoreno pitanje da li je kovid-19 bolest glavni uzročnik tih smrti jer zvanični izveštaji u SAD pokazuju da u proseku postoje 3.8 druge bolesti (najčešće kardiovaskularni problemi, dijabetes i gojaznost) kod onih koji su klasifikovani kao umrli od kovida-19, a da je samo kod 6% umrlih kovid-19 jedina bolest. To je jedan od glavnih razloga zbog čega su se mnoge vlade sveta odlučile za striktne karantine i zatvaranja. Potom su metode lečenja prošle kroz period “nauke i pseudonauke”, gde je glavni primer hidroksihlorohin. Hidroksihlorohin je korišćen (uspešno po izjavama određenih lekara) do momenta dok se nije pojavila studija renomiranog žurnala Lancet, koju je i SZO propagirala, a koja je pokazala da je ta metoda lečenja neuspešna i opasna. Međutim problem leži u tome što je ta studija povučena iz razloga jer je baza podata pacijenata lažirana, tj. sama studija nije poštovala ni osnovna naučela naučnog metoda. O toj poražavajućoj činjenici nismo mogli da mnogo da čujemo u vestima ili da čitamo o njoj, i uprkos takvom kiksu “nauke” preporuka SZO da se stane sa korišćenjem je i dalje pristuna. Nije ni bitno da li je na kraju hidroksihlorohin efikasan ili ne (sasvim moguće i da nije), ali je u pitanju kršenje osnovnih načela nauke i transparentnosti. Teško je pomisliti da bi renomirani žurnal poput Lanceta, svetski stručnjaci i SZO dozvolili sebi spoljašnji uticaj zbog određenih razloga, ali činjenice jasno pokazuju da se politika i interes moćnih farmaceutskih kuća umešao do te mere da je moguće manipulisati i same studije, kao i narativ koji se provlači kroz medijske kanale. Verovatno iz tog razloga sa dozom sumnje treba pristupiti studijama koje ne pokazuju beneficije vitamina D na samu kovid-19 bolest. Unos vitamina D je jeftin, efikasan i dostupan svima, a sve veći broj ljudi dobija utisak da to nije u agendi onih koji odlučuju kako se postupa sa bolešću kovid-19. Iz tog razloga treba navesti par detalja iz studija koje su pokazale beneficije i zaštitne osobine vitamina D, a svaka osoba može da pretraži različite studije i sam/a donese zaključke o tome da li vitamin D ima uticaja ili nema. U svakom slučaju ne postoje rizici od unosa vitamina D, i stara verovanja da on može biti toksičan su davno opovrgnuta. Neophodno je uneti enormno velike doze vitamina D, kroz određeni vremenski period, da bi on mogao da izazove toksičnost.

Postoje tri stvari koje povezuju vitamin D i kovid-19 i koje mogu dati značajnu naznaku zbog čega deficit vitamina D može predstavljati veliki problem u pandemiji poslednjeg koronavirusa:

  1. Urođeni imuni sistem je poljuljan deficitom vitamina D, što automatski otvara vrata za razne vrste virusnih infekcija (što je odavno poznato), pa samim tim i kovida-19. Deficit vitamina D povećava i aktivnost “renin angiotenzin sistema” koji je povezan sa X hromozomom što za uzrok ima veću podložnost od “citokinske oluje” (pogotovo kod muškaraca) tj. prevelikom reakcijom imunog sistema.
  2. Grupe ljudi koje su pod većim rizikom od kovid-19 bolesti se podudaraju sa grupama koje su pod najvećim rizikom za deficit vitamina D. To su stariji ljudi, muškarci, etničke grupe koje prirodno imaju više melanina (ukoliko žive u delu sveta gde ima manje sunčeve svetlosti odnosno ako se odsele iz svojih nativnih tropskih krajeva), ljudi koji izbegavaju sunčevo zračenje iz verskih/zdravstvenih razloga, ljudi koji dosta vremena provode u zatvorenom, gojazni ljudi, ljudi koji imaju kardiovaskularne probleme, hipertenziju i oni koji imaju dijabetes.
  3. Geografska raspoređenost delova sveta koji su prošli najgore u kovid-19 krizi su upravo delovi sveta gde je deficit vitamina D prisutan.
Molekularni model SARS-CoV-2 i protein ACE2

Zimi je deficit vitamina D najprisutniji kod ljudi u severnoj hemisferi, iz proste činjenice što ne postoji izloženost ljudi UV zračenju pa samim tim nivo vitamina D pada. Upravo je zimi gripa (influenca) u punom jeku i nakon Prvog svetskog rata, od kada se statistički prate detalji gripe (iako ni blizu kao što je to slučaj sa kovidom-19), gripa svake zime usmrti značajan broj ljudi širom sveta. Postoji hipoteza da gripa hara zimi i pravi problem upravo zbog činjenice da je veliki broj ljudi u deficitu vitamina D (u svetu je milijardu ljudi u deficitu, a procenjuje se da čak 50% svetskog stanovništa nema dovoljne nivoe vitamina D). Kada se pogledaju grafici zaraženosti SARS-CoV-2 kao i broja smrti u mnogim zemaljama severne hemisfere, uočava se veoma sličan šablon – zimi je situacija višestruko gora nego leti. Iako postoje i drugi mehanizmi koji utiču na širenje virusa u vazduhu i koji se vezuju za temperaturu i vlažnost vazduha, ipak sve prethodno navedene činjenice daju validnu naznaku da vitamin D može imati bitan uticaj.

Vitamin D utiče na proizvodnju antimikrobnih peptida u respiratornom epitelijumu, što za posledicu ima smanjenu šansu od infekcije i razvoj kovid-19 simptoma. Vitamin D može pomoći i regulaciju antiupalnog odgovora na infekciju SARS-CoV-2. Deregulacija tog odgovora je karakteristika kovida-19 i stepen reakcije je povezan sa lošijom prognozom bolesti. Poznato je da vitamin D na ovaj način stupa u interackiju sa proteinom “ACE2” – koji virus SARS-CoV-2 koristi kao ulazni receptor. Dok SARS-CoV-2 smanjuje uticaj “ACE2”, vitamin D podstiče ekspresiju ovog gena.

Naveo bih i lični primer: sredinom novembra sam imao nivo vitamina D3 u krvi 92.97 nmol/L (preko 75 nmol/L je optimalno), a krajem novembra sam imao kovid-19 gde su jedini simptom bili slabiji kašalj par dana, temperatura 37.4 C jedno veče i slabije čulo ukusa par dana. Prošao sam bolest bez da sam zapravo bio bolestan (nisam koristio ni jedan lek, samo vitamin D3, cink i kolostrum), i ni jedan dan se nisam osećao slabo ili loše. Zaintrigirala me je činjenica da mi je nivo vitamina D3 pet nedelja nakon kovida-19 bio 32.77 nmol/L što je deficit, a pre toga sam 3 nedelje boravio u Španiji na pripremama i bio izložen suncu (doduše zimskom gde je UV zračenje slabo), a u par navrata sam i uneo D3+K2 kroz suplement. Moj zaključak je da su se depoi iscrpeli zbog kovida-19, odnosno da je telo iskoristilo optimalne nivoe da se uspešno i brzo izbori sa virusom, jer je preveliko smanjenje u pitanju (sa 92 na 32 nmol/L u roku od mesec i po). Radi dodatne reference nivo pre nedelju dana (početak marta) mi je bio 120.1 nmol/L; unosio sam kroz suplement D3+K2 u toku januara i februara. Iako je ovo n=1 primer odnosno “anegdota”, iskreno verujem da je veća šansa da nije u pitanju čista slučajnost već da postoji validan efekat vitamina D u borbi protiv virusa koji je nemilosrdan prema starijima i onima sa slabim zdravljem.

Suplementacija vitaminom D3 i vitaminom K2

Vitamin D3: Najbolji oblik vitamina D za unos kroz suplement je svakako vitamin D3. Preporučena dnevna doza za odrasle i zdrave ljude se konstatno povećavala prethodnih decenija: nekada je doza od 400 IJ smatrana kao dovoljna, potom 600 IJ, zatim 800 IJ. Danas se najčešće savetuju doze od 1.000 IJ do 2.000 IJ, gde 2.000 IJ postaje preporučena doza i veliki broj kvalitetnih suplemenata vitamina D3 sadrži upravo 2.000 IJ u dnevnoj dozi. Doza od 2.000 IJ dnevno je najbolji način da se poprave nivoi vitamina D u krvi ukoliko oni nisu optimalni, i ta doza je svakako preporučljiva u zimskom periodu. U toku leta, za osobe koje se izlažu suncu, nije neophodno unositi vitamin D kroz suplemente.

Ranije se mislilo da unos vitamina D3 lako može da izazove toksičnost zbog čega su i preporuke bile nedovoljne, ali je za toksične efekte neophodan unos jako velikih doza (po jednoj studiji dnevni unos od 60.000 IJ u periodu od više meseci).

U jednom istraživanju koje je za cilj imalo pronalazak optimalnog nivoa vitamina D3 za unos da bi učesnici studije dostigli nivoe vitamina D u krvi od 75 nmol/L, dođeno je do dnevna doze od 4.600 IJ, bez znakova hiperkalcemije (toksičnosti). Ukoliko se u Srbiji uradi test u laboratoriji, takođe će u rezultatima pisati da je nivo od 75 nmol/L (ili više) optimalan. Nivo od 50-70 nmol/L se smatra nedovoljnim, a nivo manji od 50 nmol/L deficitom.

Vitamin K2: Sa obzirom da u laboratoriji ne postoji lak i pouzdan način da se izmeri status vitamina K2 u organizmu (jedan od indirektnih načina je merenje neaktiviranog osteokalcima što u većini laboratorija nije moguće), to dodatno komplikuje suplementaciju jer se ne može odrediti trenutni nivo (specifični testovi se rade samo u svrhu studija). Međutim uz činjenicu da je deficit vitamina K2 prisutan kod mnogih ljudi (što se zna zbog različitih simptoma i sve manjeg unosa hrane bogatom ovim vitaminom) i činjenice da ne postoje nuspojave suplementacije vitaminom K2, onda je suplementacija logičan izbor.

Terranova Vitamin D3+K2

Najbolji i najčešći oblik za suplementaciju jeste MK-7, a preporučena dnevna doza vitamina K2 u obliku MK-7 je 120 mcg. 100 mcg se nalazi u mnogim suplementima u kombinaciji sa vitaminom D3 (koji je obično 1.000 IJ kada je K2 100 mcg), što je takođe doza koja pri unosu od nekoliko meseci mora imati značajan uticaj. Sve češće se D3 i K2 suplementi proizvode u dozama 2.000 IJ i 200 mcg što je preopruka za one koji ima niže nivoe vitamina D u krvi i one koje ne unose hranu bogatu vitaminom K2 (džigericu, sireve, jaja tj. žumanca, puter). Ja koristim Terranova Vitamin D3+K2 u poslednjih par godina u zimskom periodu (radi transparentnosti: Terranova mi je kao sportisti partner od 2017. godine, od kada i koristim razne suplemente ovog brenda), i sa obzirom da je doza 1.000 IJ vitamina D3 sa 50 mcg vitamina K2 u obliku MK-7 često uzimam 2 kapsule u jednom danu što daje dnevnu dozu od 2.000 IJ D3 + 100 mcg K2. Svakako da postaje sve lakše pronaći suplement vitamina D3+K2 i na našim prostorima, jer su proizvođači svesni svih beneficija koje vitamin K2 i vitamin D3 nose sa sobom.

Ukoliko se vitamin K2 unosi u obliku MK-4, doze su 45 mg, ali je neophodno unositi ga tri puta dnevno. Sa obzirom da je 1 mg = 1.000 mcg, lako se uočava da su u obliku MK-4 neophodne mnogo veće doze nego u obliku MK-7, pored toga što je oblik MK-4 neophodno unositi 3 puta dnevno. To je i glavni razlog zbog čega je MK-7 bolji i praktičniji oblik za unos vitamina K2 kroz suplement.

Za kraj članka bih izvdojio citat Karla Popera, jednog od najvećih filozofa nauke 20-og veka;

“Racionalan je jednostavno neko kome je važnije naučiti nego dokazati da je u pravu; neko ko je spreman da uči od drugih – ne jednostavno preuzimajući tuđa mišljenja, već rado dopuštajući drugima da kritikuju njegove ideje i rado kritikujući ideje drugih.”

Karl Popper

Literatura:

  1. Rhéaume-Bleu K. (2013): Vitamin K2 and the Calcium Paradox: How a Little-Known Vitamin Could Save Your Life, Harper, SAD
  2. https://sr.wikipedia.org/wiki/Витамин_Д
  3. https://en.wikipedia.org/wiki/Vitamin_D
  4. https://www.researchgate.net/publication/232744103
  5. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC7385774
  6. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4772204
  7. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/16549493
  8. https://watermark.silverchair.com/1520.pdf
  9. https://portlandpress.com/clinsci/article-abstract/43/3/413/70070
  10. https://en.wikipedia.org/wiki/Vitamin_K2
  11. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18695076/
  12. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/11369171/
  13. http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4095778
  14. https://pubs.acs.org/doi/abs/10.1021/jf061818s
  15. https://www.todaysdietitian.com/newarchives/060113p54.shtml
  16. https://eje.bioscientifica.com/view/journals/eje/178/4/EJE-18-0113.xml
  17. https://www.healthline.com/health/food-nutrition/benefits-vitamin-d#fights-disease
  18. https://www.ijidonline.com/article/S1201-9712(20)30624-X/pdf
  19. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2824150
  20. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15514282
  21. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/17693256
  22. https://www.cell.com/fulltext/S0092-8674(07)00701-5
  23. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/10952797
  24. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/21437719
  25. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19595937
  26. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/19027415
  27. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4265876
  28. https://www.cambridge.org/core/journals/the-british-journal-of-psychiatry/article/vitamin-d-deficiency-and-depression-in-adults-systematic-review-and-metaanalysis/F4E7DFBE5A7B99C9E6430AF472286860
  29. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/15589699
  30. https://www.iedm.org/the-flawed-covid-19-model-that-locked-down-canada
  31. https://www.independent.co.uk/news/health/covid-scientists-wikipedia-bbc-documentary-b1743220.html
  32. https://www.cdc.gov/nchs/nvss/vsrr/covid_weekly/index.htm
  33. https://www.webmd.com/lung/news/20200605/lancet-retracts-hydroxychloroquine-study
  34. https://www.frontiersin.org/articles/10.3389/fpubh.2020.00513/full
  35. https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK532266
  36. https://www.thelancet.com/journals/landia/article/PIIS2213-8587(20)30183-2/fulltext
  37. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/28012936
  38. https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/18541590

Ognjen Stojanović | 10. mart 2021.


Napomena: članak je dozvoljeno objaviti na drugim mestima uz vidljivo navođenje izvora i linka.